Grobnički sir

Grobnički sir je autohtoni hrvatski sir koji spada u masne, tvrde, ovčje sireve.
Sir je žućkaste boje, punog okusa i ugodnog mirisa te je posut sitnijim i krupnijim rupicama.

Zanimljivo je istaknuti da su prva službena promatranja proizvodnje Grobničkog sira izvršena 1935. godine. (izvor: Mljekarstvo, list za unapređenje mljekarstva Jugoslavije, Zagreb, studeni 1959.)
Pa kako se radio sir u tim vremenima?

Sirenje

Sirane za Grobnički sir zapravo nisu postojale, sir se radio na pašnjacima ili u šumi. Čobani su imali obješene kotlove za sirenje ispod kojih se na otvorenom ognjištu ložila vatra za zagrijavanje mlijeka kod sirenja ili za kuhanje skute.

grobnicki-sir

Mužnja ovaca se također obavljala na otvorenom, po svakakvom vremenu. Nakon cijeđenja mlijeka u sirni kotao, kroz prilično rijetku, bijelu, jednoslojnu pamučnu tkaninu, kotao se vješao iznad vatre dok sirar rukom nije ustanovio da je postignuta temperatura sirenja (31 C). Nakon toga se mlijeko podsirivalo u kotlu stavljenom oko jedan metar daleko od vatre, u plitku udubinu. Za oko jedan sat  gotovo je bilo zgrušavanje mlijeka, nakon toga se kotao opet premještao iznad vatre gdje se sirna masa u kotlu naglo miješala oko 7 minuta (pri temperaturi oko 42 C) nakon čega se skidala sa vatre. Sve se mjerilo u minutama: sirna masa se taložila oko 5 minuta, nakon čega se provjeravala tvrdoća taložene grude i kroz sljedeće 4 minute rukama okupljalo u loptastu grudu, koju su prenosili u drveni “kablić” ili “kabal”. U njemu se sir ocjeđivao i dobivao tipičan oblik. Time je postupak sa sirom u planini završen, pa su ga zamotanog u vreću, u roku od par sati do jednog dana, zajedno sa skutom načinjenom od preostele sirutke, prenosili u dolinu na soljenje.

Soljenje

Soljenje se obavljalo u domaćinstvima, nakon 24 sata od proizvodnje sira, stavljanjem u posebne drvene “kabliće”, u kojima se pospe i natrlja grubom solju. Ponekad se sir prodavao svježi, već nakon par dana soljenja, a najduže nakon desetak dana. Normalno se sir solio kroz mjesec dana, svaki treći dan ili tako da se prvih deset dana soli svaki dan, drugih deset dana svaki drugi dan, i trećih deset dana svaki treći dan.

Skuta i žur

Iskorištavanje ovčjeg mlijeka na Grobnišćini završavao se kuhanjem sirutke u svrhu dobivanja skute. Sirutka preostala iza skute “žur” prepuštala se spontanom ukiseljavanju i upotrebljavala za piće. Taj osvježavajući i hranjivi napitak “čobani” su rado pili. Zasluženo.

Za sve znatiželjne koje zanima da li se način proizvodnje Grobničkog sira imalo promijenio od tih dana neka slobodno dođu 30.06. u Dražice i uživo pitaju današnje sirare kako rade taj poznati Grobnički sir!

I za kraj…jeste li znali da je za izradu 1 kg Grobničkog sira potrebno utrošiti 5 litara ovčjeg mlijeka?